Šetkarajući pod noćnim svodom, gledao je u zvijezde tražeći svoje zaboravljeno znakovlje. Kakvu li je samo kraljevsku moć ono davalo njemu, dok je u davnini patuljćicama objašnjavao zakone arhitekture.

 Klanjale se one njemu, caru divljaka.

 Gdje su sada zvijezde da ga posjednu na tron piramide?

 Izgađano lice njegovo, slikama prošlosti, pogodio je snop plavkaste svijetlosti.
Dopirala je ona, sa stupa u daljini.
Izazvan takvim prodornim šamarom odlući provjeriti.

 Stao je pred stup, šokiran kozmogramom.

 "Izgleda da vi pucate od silne energije ali ne znate baš kako je pametno iskoristiti. Prestanite brbljati na telefonu i maltretirati ljude dosadnim tračevima, pokušajte se na nešto fokusirati. Ako vam se baš ne da raditi, prebacite se na flert ili se zaljubite. Ali izbjegnite pri tome zauzetu osobu."

 Pisalo je na stupu informacije, zaboravljenim od starih ljudi, daleko u divljini.

 Pikseli su ocrtavali njegovo lice obasjano snopom božanskog svijetla, lice zbunjenog barbara.
Pogledao je u tlo, nebo, te proklinjući zvijezde požuri šakom u naprtnjaću.

 Izvukao je sjekiru, blago odmjerivši pogled sa odrazom lica na njenom srebrnom sjećivu.

 - Keve ti! - Urlik podivljalih živaca raširio se uokolo.

Zabio je sjekiru oštro, jednom, dvaput i tako još milijun puta. Slova i simboli frcali su na sve strane pod sjajnom snagom njegovih oznojenih mišića.
Razbijao je informacije izgubljene za sva vremena.

 Kada je sve uništio, ozarena lica pospremio je sjekiru na priloženo mjesto te zapljeskao, čisteći ruke od napuštena smeća.

 Zvjezde mu se osmjehivale kao da su ponosne na njegove uspjehe.

 Razmaknuo je nogom ostatke te sjeo u konzumiranje svojih hormona.
U izlućenoj ekstazi, primjeti od dva bića kako prodiru iz preostala korjena.
Jedno plavo drugo crno.

 Privućen zlatni sjajem oklopa uhvati on plavo.
Milo je gledao kolutave oći što se cakle samo njemu.
Odjednom, osjeti bol u svom malom prstu. Škamp ga ugrize svojim škarama!

Ionako oslabljen razbijanjem, kazni on biće kiselinom svoga želuca.
Širom je otvorio usta te nagurao bijelo meso žilavim rukama.

Žvačući tako bižuteriju prirode osjeti meka ticala na svome nožnom palcu.
Podrignuo se.

Vatrene zmije obavijale su njena crna klješta, a oči zavijale srebrnom divljinom.
Svidje se to divljaku te odlući ponjeti biće na svojim ramenima.

Na putovanje viječnosti.