Osjeća, biti če mnogo onih stvari što plamte vrelim plamenom, daleko od plesa, jedno u i van kaosa.
Gradeći piramidu istine, pažljivo slažući svih trideset i tri razine duše stigoše ono na sam vrh govoreći, ovo je iluzija.

Oko u trokutu se zatvara u bjegu od riječi te nestadoše i onaj posljednji prijatelj unutar, sada on žudi za životom. Razarajući opeke crne i crvene uviđa vlastitu smrtnost, te ponovo spoznaje, staro znanje.

Pokucaše mu na vrata ono, pjevom tisuća glasova, svih onih kojima je zborio u svom postojanju. - Ja sam ono što pobjeđuje sve. -

Prestravljen pred istinom, zavrišti od straha što mu trese tijelo, vijori miške onemočale.

Pao je ničice, dodirnuvši koljenima tlo, među ruševine.
Ovdje pod svojom sjenom, rastrgan lancima vlastita iskustva, nanovo osjeća.

Toliko mnogo djela je potrebno učiniti i toliko mnogo dužnosti spram drugih koje treba izvršiti. - Zašto baš sada? -

Poućen starim iskustvima traži nestanak zapitkujući nijemu sudbinu.
Tišina mu zbori, a on ne razumije.

Gdje li nestadoše drug sa odgovorom, krilati prijatelj zašiljenog zuba moči, gdje li je ona tupa praznina znanja što mu šapuće u besanim nočima i onaj patuljasti gad crvene kape?

Sada, odlučuje se za početak kraja smrtnog života, koračajući novim putem, udiše sviježi zrak iskonskog postanka.

Pod zatvorenim kapcima, simbol iziskuje novo značenje.

Značenje prožeto seciranjem riječi toliko svete da je nemože ni izgovoriti, riječi skrivene u pojmu ono.

Promatraše mudrac i divljak čovjekoliku figuru na proplanku, među fazanima, jednan spoznajući, drugi osječajući.
Poistovjetivši se sa njime, oboje okrenuše leđa njegovoj rastrganosti.

Nesvjesno, otvoriše mu svojim činom kapiju hrama svjetlosti.

Ovo nije njihov, tamni svijet iracionalne logike.