Izišao je iz brloga on, zvijer, nagon.
Izišao je u beskonačan prostor postanka. Svijestan jedino opstanka.

 
Pred spiljom nema više livada i šuma, nema više polja i tvornica. Nad svime se nadvila sjena tornjeva. Hladan vjetar pirio je prostorom snažeći njihovu sjenu.
Zaputio se u dolinu sa željom da shvati.
Što se zbilo sa srećom?

 
Putovali su prostorom. On i njegovih troje vječnih pratioca. Muk je vladao u družini dok su prolazili kraj bezličnih lica radnika i seljaka. Ta lica bezumno su teturala u masi tražeći ovo i ono, a on je prolazio, u čudu.

Ipak u svoj toj masi bezličnog šarenila nazirala se crna pojava. Pojava je skakala sad od jednog, sad do drugog šapčući im u uho informaciju no oni su nastavljali dalje svojim besmislenim putevima ignorirajuči primljeno.

Kako su se približavali pojavi to se sve više činilo da ih je ista i primjetila.

- Reci, divljače, što radiš ovdje, van svoje spilje?-

Upitala je crna pojava.

- Tražim razlog zašto je vjetar postao tako hladan.-

Tmurno lice čovjeka u crnom osmjehnulo se i to onako moćno. Poznat je taj smijeh divljaku jer i on sam se tako smiješi.

- U tom slućaju naišao si na pravu osobu. Moja brada ponovo če biti mudrost, a moje oči ponovo če vapiti u dubine. Jesi li spreman da zaplešeš samnom ples na glavi demona? –

Divljak ga je primio za ruku spreman da zapleše no jedno pitanje ga je ipak morilo.

- Oprosti crni mudrače no nisu li demoni otišli u prošlost našeg subjekta?-

 
Mudrac se u tom trenu nasmijaše te kaže.

- Povuci me za bradu, pogledaj u moje oči i vidjet ćeš što je taj tvoj subjekt danas postao.-

Učinio je kako mu je crna spodoba kazala.

 
Našao se na odprije poznatom putu. Put je to koji vodi na njegovu planinu. No sada snažan i hladan vijetar moći puše putem kroz pustinju, a crna jezera života gotovo su ishlapila.

Brzo je putovao milim mu prostorom.

Što li se zbilo njegovoj ljubavi?

Odjednom ugledao je planinu.

 
Trzaj tijela bio je dovoljan da ga povuče među suputnike.

- Vidiš li sada?-

- U što se pretvorilo?-

- Ono što smo stvarali?-

Bijes ga je prevladao, bijes iz muke. Srce i um su se žarili u njemu jer je on, iskon, ponovo nemoćan.

- Mudrače jasno mi je zašto si danas tako crn. Vrijeme je da plešemo!-

Plesali su poput luđaka znajući da če sa njima kaos nastupiti. Veselje i bijes ispreplitali su se između njih, a njih troje Eidos, Ginosko, Ousia stajali su po strani strpljivo isčekujući konaćni kraj.