Mnogo svijeta, što živog to neživog, okupilo se te večeri pred zamkom na brdu.
Veselje i gozba među izgubljenom dijecom vječnosti.

 Raspjevana i rasplesana graja urlikala je pod bedemima, a bilo je ondje i nešto tjelesnih uživatelja te mnogo opijata
Pripremio je mag sve potrebštine za odlično slavlje. Drumski razbojnici, vile, gnomi, vještice, druidi, razni demoni i kolege magičari. Svi su te večeri plesali u čast velikoga maga.

 Pun mijesec, vratina i deset tisuća dana.

 Pilo se i pušilo intenzivno, toliko da mag umalo zaboravi na svetu dužnost svoga zavjeta.
Gorko vino zaustavi ga u pokušaju zaborava.

 Grlio je ljude on, a među njima nadasve žene. Ljubio im obraze i pijo suze smijeha.
Jao što je sretan bio.

 Osjeti on tada zavijanje vukova, trenje srca svoga.
Masa je kročila u delirij.
Vrijeme je da izvede žudno isčekivani ritual.

 Ustao je osvrnuvši se uokolo. Golišavih tijela uhvaćenih u gozbu dekadencije na sve strane.  Sve je spremno.

 Raširio je ruke prema nebu te otpočeo zazivati.
Nebo se rumenilo kako su riječi tekle sa njegovih usana.

 Započeo se vrtiti okolo osi svoje izazvaši purpurne oblake da proliju kišu lisica.
Vrištale su lisice i nebo zajedno.
Masa bića, oslobođena svijesti, jurila je u susret njima. Hvatali su se u klinč užitka sa zvijezdanim lijama, zadovoljavajući svoje nagone.

 Mijesec se našao u najvišoj toćci neba, a masa u nevjerojatnoj ekstazi zadovolja.
Otvoriše se tada ponor u nebu te povuće o moćnog maga.

 Tjelo mu se treslo toliko da ne uspije ni jednu misao da drži. Izgubio je lucidnost.

 - Gle, nešto je ovdje! - Uoći djevojka natkrivši svojim krugom tijelo što je ležalo na stoliću dnevnog boravka.
- Gle, pa to je čovjek. – Prokomentira cinično kockoliko biće neodvoivši pogled sa novina.
Dovoljna je bila rijeć njegova da svađa među njima otpočne. Krenula je da ga psuje kad među njih stupi sila smislenog te ih nadvije sjenom svoga trokuta.
- Što li ovaj polumajmun traži među nama? -

 Gromki glas trzne maga iz nesvijesti.